Ovo se nekad masovno kupovalo u Jugoslaviji: Bilo ih je u svakom domu ili dvorištu, a danas ih retko ko pamti
Jugonostalgija je fenomen koji prevazilazi granice i generacije, čini se kao da Jugoslavija i dalje živi – ne kroz mapu, već kroz kolektivnu svest.
Trideset godina nakon raspada, sećanja na SFRJ ne blede, naprotiv, "jugonostalgija" cveta, ne samo na Balkanu, već i globalno. Ljudi i dalje tragaju za porukom "bratstva i jedinstva", dok prepoznaju da je ideja zajedništva bila više od političke utopije.
U Jugoslaviji se znalo: kada neko kupi "Stojadina", komšije svrate da ga vide. Ako imaš "Fiću" – pripadao si "srednjoj klasi", samo su oni retki sa "Citroën Ajkulom", to su bili gospodin-vozači.
Danas, mnogi od tih modela su – gotovo pa zaboravljeni, osim kod ljubitelja tzv. "old tajmera". Iako su nekada bili među najprodavanijim vozilima na tržištu, sada se retko pominju i još ređe viđaju.
Masovno prisutni, a danas skoro zaboravljeni:
- NSU Prinz, montiran u Sarajevu, bio je jedan od prvih "modernih" automobila u zemlji
- Zastava 1300 – Tristać, imao je disk kočnice pre mnogih stranih modela
- Citroën 2CV („Spaček“) i Ajkula, proizvodeni u Sloveniji, danas su kurioziteti
- IMV-ovi modeli Austina i Renault 4, prodavali su se u stotinama hiljada
Isto važi i za garderobu:
Nekada se nosilo ono što se teško nabavlja. Te marke i simbolika više ne znače ništa mlađim generacijama.
Vrednosti su se promenile. Automobili koji su bili san, garderoba za kojom se tragalo mesecima – sada su samo fusnota u istoriji. Vraćaju se na skupovima oldtajmera, u vintage radnjama i pričama starijih.
Možda je upravo to najvrednije: da se setimo onoga što smo nekada voleli – pre nego što zauvek ode u zaborav.
Nekada su učeni džepovi Juge kružili po radionicama i buvljacima, dok danas ti isti proizvodi leže zaboravljeni – dopremljeni u zabačene varošice, starinske kolekcije ili bakine škrinje, ali priče iza njih su pravo zlatno blago, naravno ko voli da o tome sluša.
Galaksija – računar iz kućne radionice
Počinje 1983, kada je Voja Antonić osmislio domaći mikroračunar bez grafičke kartice, koji je objavio u časopisu "Galaksija". Čitaoci su ga sami sklapali, a preko 8 000 ukućanstava napravilo je svoj računar, dok je magazina rasprodato čak 100 000 primeraka.
Plazma i Eurokrem – slatki rituali generacija
Plazma keks je 1967. lansirao Bambi i uskoro postali nezaobilazan deo domaćinstava širom Juge.
Eurokrem, dvoslojni krem od lešnika i kakaa, bio je još jedna takva poslastica – `70‑tih i `80‑tih nezaobilazan.
Smoki – prvi "corn snack" Balkana
Iz 1972. godine, Smoki je bio pionir izraza "flips" na ovim prostorima. Jedan od omiljenih sastojaka druženja i filmskih večeri, toliko rasprostranjen da ime predstavlja čitav žanr.
Stari jugoslavenski električni uređaji – priče o izdržljivosti
Reddit korisnici hvale stare naprave "made in Yugoslavia" – poput Gorenje i Obod frižidera iz '70‑ih koji i danas rade bez prekida, ispravno i bez kvarova.
Spominju se i "Sloboda" usisivači, mikser-i i kuhinjski noževi iz FAMIPA Prizrena, koji i posle decenija ne gube performanse. Napravljeni su da traju celu večnost.
Domaca ideja kao odgovor na restrikcije
– Galaksija je nastala kao odgovor na carinske barijere i bila je preteča "uradi sam" tehnologije.
Kolektivna kulture posle okusa
– Slatkiši poput Plazme, Eurocrema i Smokija su bili više od hrane – predstavljali su deo porodičnih rituala i nostalgične povezanosti.
Dizajn i izdržljivost
– Stari uređaji i aparati se i dalje s pravom hvale kao "napravili jednom, radili zauvek" – što je danas retkost u doba jednokratne uvozne robe.
Dok nove tehnologije i dizajni nestaju uz prve kvarove, u starim slagalicama se krije priča o inovaciji, ponosu i kolektivnoj prošlosti – ali i potencijal za "retro" renesansu. Skoro zaboravljeni predmeti danas se ponovo cene na radionicama, sajmovima retro tehnologija i stranicama antikvarnica.
Srbija Danas